|
|
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svijet.....pisat ću sve što ne mogu reći najboljoj prijateljici..a i šta mogu.........ispovijest zaljubljene osmašice.....
TKO SAM JA? ŠTO SAM JA?
ime:........Marijana......
prezime:....who cares?....
godina:....14....
živim u:....Feričancima.......
volim:
--njega!!......
........
--frendove...............
--sport................
--životinje.................
--ljeto..................
--čokoladu..................
--ples...............
--smijeh............
ne volim:
--školu.......
.........
--bahatost................
--umišljenost..............
--laž.................
--nepravdu...............
--proljeće............
naj:
glumac:......James Lafferty.....
glumica:......Bethany Joy Lenz
pjesme:.......Umbrella, Confessions of a broken heart.....
brojevi:.......4,9.......
boja:.........zelena........
filmovi:.......Zakucavanje iz snova, Društvo mrtvih pjesnika, Titanic.......
horoskopski znak:.........rak.......
ljubav:....zaljubljena....
u slobodno vrijeme:..........ljenčarim........
navijam za:.......Dinamo.....
Blog.hr
Blogovi koje čitam svaki dan.......
Kristina
Tina
Anna i Renchy
Valentina
Natalija
Kety & Mrva
Branka
Matea
Ena
Lana
Nikolina
Tihana i Ema
Petra
....Spušta se tiho veče čuje se zvona glas, žalosno pismo pišem rastanku došao je čas....U ruci mi drhti pero kao da me neko bije, predamnom je vlažan list papira, jer suzu za suzom lijem.....Takvi će biti dani, u srcu će biti tuga, za rastanak naš, ljubavi kriva je druga.......Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' za rastanak ljubavi kriva je druga........Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' ja za rastanak nisam kriva.......Voljet ću još mnogo njih, gledat ću još mnogo slika al' uzalud "JER NA NJIMA NIKADA NEĆE BITI TVOGA LIKA".
Danas je točno mjesec dana od kada si me napustio.......Ljeto polako izdiše, a ja gledam druge ljubavi kako se rastaju......Naša je umrla........Iako sam daleko od tebe nikada neću zaboraviti da smo se voljeli i smijali........Prihvatila sam te iskreno kao dijete ne naviklo na razočarenja i mislila da ćemo zauvijek ostati skupa..........Prvi je sumrak, gledam u zvijezde i mislim na tebe.........Pusta mašta.....Ne mogu preboljeti ni tvoj grijeh ni tvoje plave oči........Proteklih mjesec dana srušila se moja mladost i sreća, da voliš njene oči, njenu kosu koja te je odvela od mene.........Ne mogu da shvatim i neću, samo znam da ću te uvijek voljeti i ako sad pripadaš njoj.......Evo upravo slušam našu pjesmu "JEDINA MOJA" I sve više postajem svjesna da će se moj život zvati imenom tvojim.......Teško ću te preboljeti ljubavi moja velika........"JEDINA TVOJA"......
Dok stoji na vjetru ona zaboravlja tko je. Dok stoji na vjetru ona je kao slijepac, bez štapa i bez ikoga. Stojeći na vjetru ona misli o ljudima, ona misli o sebi. Misleći o ljudima ona sanja, misleći o meni ona odlazi, odlazi daleko, daleko.... I tamo daleko ona ne nalazi ništa vrijedno za sebe. Vračajući se iz tog dalekog svijeta ona je umorana..... Vraćajući se ona je zaboravila što je tražila......Vračajući se ona ne misli na mene..... Vračajući se sa rukama u džepovima ona misli da sve zna..... I zašto je stajala na vjetru i gutala prašinu. ....Ni zašto je otišla tako daleko u tuđe...... Ni zašto se vratila ni što je vidjela.... Ništa ona ne zna..... Ni zašto su joj ruke u džepovima....... Ništa " JER NJEZINE SU OČI OSTALE DUBOKO ISPOD MOJIH OČIJU..... NJEZINE SU RUKE OSTALE U MOJIM SAMO JE NJENO SRCE OSTALO TAMO NEGDJE DALEKO, DALEKO"...
Kad ti se sve sruši kao kula od karata… Kad nestane sve u što si vjerovala… Kad nestanu ljudi kojima si povjeravala život, za koje bi stavila ruku u vatru… Kad nestanu svi… Svi ljudi za koje si živjela jednostavno, ispare… Nema im traga… Čak i oni koji su ti ga zagorčavali, ni njih nema… Kad ostaneš sama, stvarno sama…
Bez oslonca za život, bez utočišta u koje se možeš sakriti, kad nemaš kamo… Kad si izgubljena… Kad misliš da je život bez cilja… Kad uvenu ruže i kad sve laste odlete… Kad svi vlakovi odu s kolodvora, kolodvora života… Kad izgubiš vjeru u sebe, vjeru u bolje sutra… Kad izgubiš svoje snove… Kad izgubiš svoje 'ja'… Kad nemaš kamo pobjeći, pobjeći od svih stvari u tvojoj glavi… Kad nemaš kome pobjeći… Kad nemaš nekog da te čvrsto zagrli i kaže ti da sve će biti OK… Da, sve će biti OK… Kad se osjećaš kao da si sama u cijelom svemiru… Kad gledaš u zvijezde suznim očima… Kad se bojiš pogleda… Kad ih osjećaš na sebi… Kad svaki pogled zadaje novu, duboku ranu, koja će ostaviti vječan ožiljak… Kad te svi napuste… Kad nemaš s kim podijeliti svoje probleme… Kad nemaš kome reći… Kad sve trebaš jednostavno gutati, i gutati… Dok ne pukneš.. A onda je već prekasno… Onda se osjećaš kao i ja nekad… Ali, sada nisam sama! Imam najbolju prijateljicu koja je uvijek tu, u bilo koje doba dana ili noći….......
Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama.
Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i 'klipsa' s tobom svugdje, makar mu se i ne da, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne.
Imate li i osobe s kojima vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van tip-top sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama?
Nije li super, kad s nekom osobom možeš sve to,jer te ona jednostavno pozna I nije ti neuogodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu,te kad nemoraš razmišljati o tome kako se ponašaš I kako bi se trebala ponašat…?!
Jednostavno možeš biti svoj….!
Teško je provodit cijele dane sa nekim..i onda odjednom prolazit na ulici kao da se nikad niste znali...teško je prihvatit da se sve u životu događa sa nekim razlogom i da ništa nije slučajno..moglo bi se reć da sam osoba koja na neki način vjeruje u sudbinu,ali izgleda da i sudbina zna zafrknut ljude u mozak.
.definitivno,šta je i laboratorijski dokazano svi moji planovi odu u klinac,pa eto odlučila sam živit bez planova...kao hipiji iz 69 kad su se svi živjeli bez obaveza,kad nisu patili od toga šta će im ko reć..a ne sad ovo vrijeme...ne sviđa mi se...sve je postalo teška komercijala,niko više ne cijeni životne vrijednosti koje su nekad nešto značile...dosta ljudi krivo gleda na neke moje postupke..u biti ja kao pojava izgledam kao neko ko nezna šta želi...a kad malo bolje razmislim i neznam...u zadnjih par mjeseci stvari su se prebrzo počele događat i sad se ne mogu pronać u svemu ovome..nisam se ni okrenila a sve se promijenilo...postajem prava plačljivica...........
šta nije uopće fancy..previše osjećajnosti mi je uništilo moždane ćelije..u funkciji mi je samo polutka mozga preodređena za kreativnost...stoga (koja filozofsko-preseratorska riječ) pucaju me neki filmovi u školi na crtanju,višak inspiracije i prevelika uživljenost u to da nešto dobro napravim..bar jedanput u životu..jer izgleda kako god se ja trudila,šta god napravila nešto zeznem i ne ispadne kako sam htjela...a u biti ni sama neznam šta oću.. ..neznam jeste li se ikad tako osjećali,ali nije kul...niti malo..neznam jeste li izgubili ikad osobe do kojih ne da vam je samo stalo,nego su bile dio vaše svakodnevice..neznam jel imate osobe koje su dio vas..bez kojih ne vidite smisao..ako imate takve osobe..čuvajte ih jer će vam bit žao kad više ne budu tu..teško mi je slušat spike o njima koje su mi nekad bile kao obitelj..a sad ih ni ne vidim..nije lako znat da su tvoji postupci krivo protumačeni a ne bit u mogućnosti da to ispraviš...ljudi u životu imaju visoke ciljeve..samo najuporniji će se uspit "popišat" u "wc-školjku" koju im u tom trenutku život pruži..masu ljudi želi živit kao u bajci..meni to ne treba..sada želim samo svoj život nazad...jer ovaj kojeg sad živim kao da nije moj..
...Bila jednom davno..Cura koja je imala život iz bajke..hm..ovaj ona živi u bajci..Zvali su je Pepeljuga..Dok je još bila jako mlada,majka joj je otišla od kuće..Priča se da je pobjegla sa nekim proćelavim tipom u bijelom mercedesu..I tako je Pepeljuga ostala sama sa ocem..Otkad mu je žena otišla nije ženske vidio..,pa mu je postao ritual gledat filmiće na satelitu do kasno u noć..Pepeljuga nije patila od materijalnih stvari..zadovoljstvo je pronalazila u malim stvarima..sanjala je o tome da upozna svog princa na bijelom konju ,kao što je to učinila njena majka..je da je stara bolje prošla,ali šta i konj može proć..Nakon masu vremena upozna joj otac neku žensku na partyu i dovede je doma..nije došla praznih ruku.......dovela sa sobom 2 debilne kćeri koje su guštale u sprdavanju pepeljuge..oba dvije su bile plavuše sa tonom pudera i rumenila na licu,skorenih trepavica ali su zato bile obučene po posljednjem kriku mode..Pepeljuga je bila klošarka,dok su njene polusestre visile po balovima ona je išla na svirke ili bi se samo izvalila na krevet i slušala Megadeth..ove dvi kuje,su htjele bit kao Pepeljuga..iako to nisu htjele priznat ni sebi ni drugima..i tako jednog dana Pepeljuga krene u grad kupit nove starke..Putem doma se sjetila da će zakasnit pogledati na tv-u snimku koncerta Kurta Čobana pa je uhvatila šmugu i nije ni primjetila da joj je ispala jedna patika..kad je to shvatila već je bilo kasno..od patike nije bilo ni traga..činilo joj se da više nikad ništa neće bit isto..ali tada se pojavio on...na vratima.. duge kose,plavih očiju..u ruci je držao njenu izgubljenu starku.. Pepeljuga je tada shvatila da je to on..lik kojeg je tražila...i sad bi trebala napisat kraj.. I ŽIVJELI SU SRETNO DO KRAJA ŽIVOTA ........
U tome tonu moram cijeloj
blog naciji objaviti preranu
smrt mog vjernog prijatelja -
spužvice za nanošenje pudera u prahu!!!!!!!!
Moram naglasiti tragičnost tog čina i reći da se unatoč mojoj velikoj brizi jastučić jednostavno raspao u mojim rukama.
Moguće samoubojstvo, sumnjam ja. Razlog zasad još nepoznat.
I dok će neki slegnuti ramenima, drugi, svjesni poteškoća kod pronalaženja pravog pomagala za nanošenje pudera ( bilo kojeg oblika), vjerujem da suosjećaju sa mnom.
Goodbye my friends!!!!!!!!!!!!!!
.......Prokleta lozinka.....ja eto zaboravila svoju lozinku.....pa sad moram praviti novi blog......šmrc....koliko muke...HELP MI...............
